Najavljene izmjene poreznog tretmana paušalnih obrta posljednjih su dana izazvale brojne reakcije među obrtnicima diljem Hrvatske. Vlada tvrdi da će promjene najviše zahvatiti obrte s višim prihodima te da je cilj urediti sustav i spriječiti zlouporabe, dok predstavnici obrtnika upozoravaju na moguće negativne posljedice za male poduzetnike i razvoj obrtništva.
O tome kako predložene mjere vide obrtnici u Primorsko-goranskoj županiji, koliko bi one mogle utjecati na poslovanje obrta, cijene usluga i budući razvoj poduzetništva, razgovarali smo s predsjednikom Obrtničke komore Primorsko-goranske županije Emilom Priskićem.
Vlada tvrdi da će najveći dio najmanjih paušalnih obrta ostati nepromijenjen te da se mjere odnose prvenstveno na obrtnike s višim prihodima. Kako vi gledate na takvo obrazloženje i smatrate li da je ono opravdano?
Takvo obrazloženje ne smatram dovoljno uvjerljivim. Nije točno reći da najmanji ostaju potpuno nepromijenjeni ako se ukida prvi porezni razred do 11.300 eura i ako se oni praktično prebacuju u viši razred. Poruka koja se šalje cijelom obrtništvu nije dobra. Paušalni obrt je uspio upravo zato što je jednostavan, predvidiv i administrativno razumljiv. To je model koji je velik broj ljudi uveo u legalne gospodarske tokove.
Posebno je problematično to što se značajno povećava opterećenje u višim razredima. Prema prijedlogu Ministarstva financija, u najvišem razredu, od 50.000 do 60.000 eura godišnjih primitaka, sam paušalni porez porastao bi s 1.080 na 3.960 eura, odnosno za 266,7 posto. Ako se tome dodaju i doprinosi prema predstavljenom modelu, ukupno godišnje opterećenje u tom razredu poraslo bi s približno 4.572 na približno 8.325 eura, dakle za oko 82 posto. HOK predlaže da se do 40.000 eura ne mijenja ništa, a da se eventualna korekcija radi samo u zadnja dva razreda i to umjereno.
Drugim riječima, problem nije samo u visini novih davanja, nego u poruci koju država šalje svakom obrtniku koji želi rasti. Ako obrtnik vidi da ga prelazak u viši razred ne nagrađuje, nego kažnjava naglim i nerazmjernim povećanjem opterećenja, prirodna reakcija bit će zaustavljanje rasta. Ljudi će početi kalkulirati isplati li im se prihvatiti novi posao, zaposliti radnika, uložiti u opremu ili prijeći određeni prag prihoda. To je opasno, jer država time ne potiče poduzetništvo, nego šalje poruku: nemoj rasti, nemoj se širiti, nemoj biti uspješan.
Koliko bi najavljene promjene mogle pogoditi obrtnike na području Primorsko-goranske županije? Imate li procjene o tome koliko obrta ulazi u skupine kojima će davanja najviše rasti?
Primorsko-goranska županija je izrazito obrtnička županija. Govorimo o više od 12.500 obrtnika, pa svaka promjena koja se odnosi na paušalne obrte ima vrlo konkretan učinak na lokalno gospodarstvo, na obitelji koje od toga žive i na dostupnost usluga građanima.
Na nacionalnoj razini procjena je da bi se HOK-ov prijedlog umjerene korekcije odnosio na oko 16,5 posto obrtnika, odnosno oko 15.000 obrta. Ako se taj omjer okvirno preslika na Primorsko-goransku županiju, riječ je približno o oko 1.500 obrtnika koji bi mogli biti u razredima u kojima su promjene najizraženije. Za preciznu brojku potrebni su podaci Porezne uprave po razredima primitaka, ali je jasno da učinak ne bi bio zanemariv.
Treba imati na umu da u našoj županiji velik broj obrtnika radi u uslužnim djelatnostima, turizmu, ugostiteljstvu, građevini, prijevozu, osobnim uslugama i digitalnim djelatnostima. To su djelatnosti u kojima se prihodi mogu relativno brzo približiti višim razredima, ali to ne znači da je riječ o velikoj zaradi. Prihod nije isto što i dobit.
Koje djelatnosti u Rijeci i ostatku Primorsko-goranske županije bi mogle biti najviše pogođene ovim promjenama?
Najviše bi mogli biti pogođeni oni obrtnici koji imaju veće primitke, ali ne nužno i velike stvarne zarade. To su, primjerice, građevinski obrti, instalateri, prijevoznici, serviseri, ugostitelji, turističke i sezonske usluge, frizeri, kozmetičari, osobne usluge, ali i IT stručnjaci i druge stručne uslužne djelatnosti.
Kod IT-a se često stvara dojam da je riječ isključivo o visoko profitabilnim djelatnostima. Međutim, velik broj tih ljudi radi samostalno, često za inozemne naručitelje, ostvaruje izvoz usluga i ostaje živjeti u Hrvatskoj upravo zato što postoji jednostavan i predvidiv model poslovanja. Ako taj model postane nepovoljan, dio njih može vrlo lako otvoriti tvrtku u drugoj državi ili poslovanje organizirati izvan Hrvatske.
U Primorsko-goranskoj županiji posebno treba voditi računa i o sezonalnosti. Obrtnik u turizmu ili povezanim djelatnostima može u nekoliko mjeseci ostvariti veći prihod, ali od tog prihoda mora živjeti cijelu godinu, ulagati, plaćati opremu, najam, vozilo, energente i sve druge troškove.
Vlada kao jedan od razloga za promjene navodi rast broja paušalnih obrta i problem prikrivenog zapošljavanja. Smatrate li da se zbog pojedinačnih zlouporaba sada teret stavlja na velik broj obrtnika koji uredno posluju?
Da, upravo je to najveći problem. Ako postoje zlouporabe, njih treba ciljano nadzirati i sankcionirati. Nitko u obrtništvu ne brani prikriveno zapošljavanje. Ali nije dobro da se zbog dijela onih koji zloupotrebljavaju sustav kažnjava velik broj obrtnika koji uredno posluju, izdaju račune, plaćaju poreze i doprinose i rade potpuno legalno.
Rast broja obrta ne smije se promatrati kao problem. On je u velikoj mjeri i dokaz da su ljudi izašli iz „sive zone“ i ušli u legalno poslovanje. Svaki novi obrt znači jednog poreznog obveznika više, jedan račun više i manje „fuš“ rada. To je za državu dugoročno dobro.
Zato smatram da je pogrešno slati poruku da je rast broja obrta sam po sebi sumnjiv. Naprotiv, država bi trebala čuvati ono što funkcionira, a nepravilnosti rješavati ciljanim nadzorom, boljom analitikom i kontrolom odnosa koji zaista imaju obilježja prikrivenog radnog odnosa.
Postoji li realna opasnost da dio obrtnika zbog većih davanja zatvori obrte, odustane od širenja poslovanja ili prijeđe na druge oblike poslovanja?
Da, ta opasnost je realna. Ne tvrdim da će svi zatvarati obrte, ali dio ljudi sigurno će ponovno računati isplati li im se ostati u tom modelu. Neki će prijeći na drugi pravni oblik, neki će odustati od širenja poslovanja, neki neće prihvatiti nove poslove kako ne bi ušli u viši razred, a dio bi se mogao vratiti u sivu zonu.
To bi bio najgori mogući ishod. Država bi kratkoročno možda povećala određene prihode, ali bi dugoročno mogla izgubiti dio poduzetničke aktivnosti, dio legalnog prometa, dio fiskalnih prihoda i dio povjerenja malih poduzetnika u sustav.
„Paušalni obrt“ nije samo porezni model. On je za mnoge prvi korak u poduzetništvo. Ako taj prvi korak postane preskup mnogi ga neće napraviti.
Ako ove mjere stupe na snagu, očekujete li da će dio povećanih troškova obrtnici morati prebaciti na građane kroz više cijene proizvoda i usluga?
Da, to je vrlo izgledno. Obrtnici nemaju veliki manevarski prostor. Ako im rastu porezi, doprinosi, komunalna davanja, energenti, najam, materijal i drugi troškovi, dio toga će se nužno preliti na cijene proizvoda i usluga.
To posebno vrijedi za uslužne djelatnosti koje građani svakodnevno koriste: popravke, građevinske i instalaterske radove, frizerske i kozmetičke usluge, ugostiteljstvo, prijevoz, održavanje, male servise i slične djelatnosti.
Zato ovo nije pitanje koje se tiče samo obrtnika. Ovo je pitanje koje se tiče i građana. Svako povećanje opterećenja gospodarstvu na kraju se negdje mora pojaviti – ili kroz više cijene, ili kroz manje investicija, ili kroz slabiju dostupnost usluga.
Kakve reakcije posljednjih dana dobivate od obrtnika s područja Primorsko-goranske županije i koje su njihove najveće brige?
Reakcije su vrlo zabrinute. Obrtnici ne traže privilegije, nego predvidivost. Najveća briga je da se pravila mijenjaju prebrzo i da se ne želi razumijeti razlika između prihoda i stvarne zarade.
Mnogi obrtnici kažu: “Ja možda imam veći promet, ali od toga plaćam materijal, opremu, komunalije, gorivo, najam, knjigovođu, alate, vozilo i sve druge troškove.” Kod sezonskih djelatnosti dodatni je problem što se prihod ostvari u kratkom razdoblju, ali se obveze i životni troškovi protežu kroz cijelu godinu.
Posebno ih brine i mogućnost rasta doprinosa. Doprinosi već rastu zbog rasta osnovice vezane uz prosječnu bruto plaću zaposlenih u pravnim osobama. Prema HOK-ovim podacima, ta je osnovica porasla s 1.560 eura u 2023. na 2.183 eura u ožujku 2026., što znači da doprinosi rastu i bez dodatnih zakonskih izmjena.
Koju biste poruku uputili Vladi Republike Hrvatske te što biste predložili kao bolje rješenje od najavljenih mjera?
Poruka Vladi je vrlo jednostavna: nemojmo rušiti model koji je ljude uveo u legalno poslovanje. Paušalni obrt treba unaprijediti, ali ne na način da se stvara strah, nesigurnost i osjećaj kazne za one koji rade više.
HOK-ov prijedlog je razuman i uravnotežen. Do 40.000 eura primitaka ne treba mijenjati postojeći model. Ako se već želi napraviti korekcija, ona treba biti umjerena i odnositi se samo na zadnja dva razreda, od 40.000 do 50.000 i od 50.000 do 60.000 eura, uz zadržavanje predvidivosti sustava. Doprinosi se ne bi trebali dodatno stupnjevati, jer već rastu kroz rast osnovice, a predloženi model otvara i dodatna administrativna pitanja oko godišnjih obračuna, povrata ili doplata i novih obrazaca.
Za prikriveno zapošljavanje rješenje nisu linearna povećanja svima, nego ciljani nadzor. Porezna uprava ima alate da prepozna situacije u kojima netko radi kao zaposlenik, a formalno je prikazan kao obrt. Takve slučajeve treba sankcionirati, ali ne treba zbog njih kažnjavati desetke tisuće obrtnika koji rade zakonito.
Bolje rješenje je: očuvati jednostavnost paušalnog obrta, ciljano suzbijati zlouporabe, osigurati prijelazna razdoblja i donositi mjere u dogovoru s predstavnicima obrtnika. Samo tako možemo zadržati ljude u legalnom poslovanju i poticati ih da rastu, a ne da se boje vlastitog uspjeha, poručio je Priskić u razgovoru za Fiuman.
Izvor: Fiuman.hr
